 |
| Autentična Kreativka: Ivana Lončarek |
Ivana Lončarek je jedna od onih svestranih žena koje spajaju poslovno, privatno, kreativno i edukativno. Doktorica je prirodnih znanosti, profesorica, velika pisalica, hobby art kreativka, novootkriveni “digital marketing freak”, ponosna mama dvoje dječice, vječna zaljubljenica u nešto novo i drugačije te osnivačica SmArt Ideas Lab-a.
Pošto ima iskustva na raznim poljima, kroz 5 pitanja iz rubrike "Pitalica pita Autentične Kreativce" Ivana nam daje inspirativne odgovore, time potičući i nas da isprobamo sve ono o čemu piše. Uživajte i primijenite ono što nam otkriva.
1. Pročitala sam...
...“Knjigu bajki”.
Da da, onih dobro znanih klasičnih bajki. 😊 Priznajem bila je to ideja mojih klinaca, jer smo nakon dogovora i pregovora odlučili uvesti večeri ciklusa bajki. No, nisam se baš previše bunila oko toga!
Ono što me je fasciniralo je kako čovjek sazrijevanjem (da ne kažem starenjem 😊), u svakoj toj dobro znanoj priči, između redaka pronalazi nove poruke i smisao. I tumači stvari sukladno onim životnim situacijama u kojima se trenutno nalazi. Barem je tako bilo u mom slučaju! 😉
Tako da sam uspjela Pepeljugu preobraziti u poduzetnicu i iščitati niz sličnosti s tim cijenjenim zvanjem i trnovitom putu prema samoostvarenju. Jadna je Zvijer iz „Ljepotice i zvijeri“ izgubila ne samo svoje ljudsko obličje, već i ono zvjersko, i u mom slučaju postala „birokracijom“, s kojim se svaka „ljepotica koja ulazi s puno novih ideja, ideala i snova u svijet poduzetništva“ bori, u nadi da će jednoga dana postati jedno te da će svaka dodatna riječ ili papir koji nedostaje biti suvišni. 😊 A Trnoružica, i njena modernija filmska verzija poslužili su mi kao snažni motivacijski tečaj. Neću puno opisivati, smo ću navesti „THE filmsku scenu“, crnog pepela i ogromnog Feniksa koji se iz njega izdiže. No, sve to valjda ide u rok službe razigranog uma, jedne autentične kreativke! 😊
Ono što me je fasciniralo je kako čovjek sazrijevanjem (da ne kažem starenjem 😊), u svakoj toj dobro znanoj priči, između redaka pronalazi nove poruke i smisao. I tumači stvari sukladno onim životnim situacijama u kojima se trenutno nalazi. Barem je tako bilo u mom slučaju! 😉
Tako da sam uspjela Pepeljugu preobraziti u poduzetnicu i iščitati niz sličnosti s tim cijenjenim zvanjem i trnovitom putu prema samoostvarenju. Jadna je Zvijer iz „Ljepotice i zvijeri“ izgubila ne samo svoje ljudsko obličje, već i ono zvjersko, i u mom slučaju postala „birokracijom“, s kojim se svaka „ljepotica koja ulazi s puno novih ideja, ideala i snova u svijet poduzetništva“ bori, u nadi da će jednoga dana postati jedno te da će svaka dodatna riječ ili papir koji nedostaje biti suvišni. 😊 A Trnoružica, i njena modernija filmska verzija poslužili su mi kao snažni motivacijski tečaj. Neću puno opisivati, smo ću navesti „THE filmsku scenu“, crnog pepela i ogromnog Feniksa koji se iz njega izdiže. No, sve to valjda ide u rok službe razigranog uma, jedne autentične kreativke! 😊
2. Prisustvovala sam...
... edukaciji "Brain Gym".
Prisustvovala sam edukaciji, vezanoj uz jedno posebno vježbanje. A kako je ići u „Gym“, danas jako popularno, i ja sam se odlučila za jednu varijaciju na tu temu! I to za Brain Gym! 😊
Danas kada toliko vremena provodimo za računalom, mobitelima i slično, lako je „zaboraviti“ da naš mozak zapravo uči i razvija se tijekom interakcija sa svijetom (i to ne samo s onim virtualnim). Jer oči, uši, ruke i noge također čine „organe za učenje“, te onda sve prikupljene informacije nesebično dijele s njegovim „veličanstvom mozgom“.
Kako u svom radu s djecom, kroz autorski program SmArt igre, pokušavam jednako aktivirati lijevu i desnu stranu dječjeg mozgića (ne bi li se u konačnici Mali SmArtići mogli pohvaliti i time da su autentični kreativni kritički mislioci 😊), zanimao me i uvid u jednostavne mehaničke pokrete kojima se naš mozak može pripremiti za predstojeći misaonu aktivnost, ili pak napraviti odmak od iste, ne bi li se na prirodan i nenametljiv način pripremio za drugu sasvim novu vrstu aktivnosti.
A usput sam imala priliku po prvi navući astronomsko odijelo, odletjeti u Svemir i uživati u umirujućim zvukovima iz susjedne galaksije, bezbrižno ploveći beskrajnim svijetom mašte. Pri čemu je svaki moj pokret ciljano poticao aktivaciju različitih dijelova mozga. E to je bila edukacija po mom ukusu! 😊
Danas kada toliko vremena provodimo za računalom, mobitelima i slično, lako je „zaboraviti“ da naš mozak zapravo uči i razvija se tijekom interakcija sa svijetom (i to ne samo s onim virtualnim). Jer oči, uši, ruke i noge također čine „organe za učenje“, te onda sve prikupljene informacije nesebično dijele s njegovim „veličanstvom mozgom“.
Kako u svom radu s djecom, kroz autorski program SmArt igre, pokušavam jednako aktivirati lijevu i desnu stranu dječjeg mozgića (ne bi li se u konačnici Mali SmArtići mogli pohvaliti i time da su autentični kreativni kritički mislioci 😊), zanimao me i uvid u jednostavne mehaničke pokrete kojima se naš mozak može pripremiti za predstojeći misaonu aktivnost, ili pak napraviti odmak od iste, ne bi li se na prirodan i nenametljiv način pripremio za drugu sasvim novu vrstu aktivnosti.
A usput sam imala priliku po prvi navući astronomsko odijelo, odletjeti u Svemir i uživati u umirujućim zvukovima iz susjedne galaksije, bezbrižno ploveći beskrajnim svijetom mašte. Pri čemu je svaki moj pokret ciljano poticao aktivaciju različitih dijelova mozga. E to je bila edukacija po mom ukusu! 😊
3. Pogledala sam...
...film "Gospodarica zla 2".
Zadnje što sam pogledala u kinu je Gospodarica zla 2, s Angelinom Jolie i Michelle Pheiffer u glavnim ulogama. Priznajem bila sam na tajnom zadatku vezano uz posao i moju novu uslugu koja uskoro kreće, no uhvatila sam samu sebe kako iskreno uživam u tome da sada imam i službeni alibi za pregledati svaki dječji naslov (bilo filmski, bilo animirani). Čak i kada moja djeca nisu samnom! 😊
A ova mi je moderna verzija Trnoružice baš dobro legla. I podsjetila me na istinitost one stare dobro znane: „Nije zlato sve što sja“. I da se ponekad ono što se možda interpretira kao lošije i nepodobnije za nas, ispostavi kao daleko bolja opcija od onoga što se na prvu činilo savršenim!
A ova mi je moderna verzija Trnoružice baš dobro legla. I podsjetila me na istinitost one stare dobro znane: „Nije zlato sve što sja“. I da se ponekad ono što se možda interpretira kao lošije i nepodobnije za nas, ispostavi kao daleko bolja opcija od onoga što se na prvu činilo savršenim!
4. Posjetila sam...
...Njemačku.
Bilo je divno prošetati se uz Dunav, ali i zakoračiti u dvorce od kojih svaki priča neku svoju priču. A onda uz stare legende uživati i u najnovijim tehnologijama.
Ono što me fasciniralo je osviještenost u vezi obnovljivih izvora energije. Raznobojna idilična polja koja na istaknutim mjestima „krase“ nizovi i nizovi solarnih ćelija. I kućice čiji su krovovi gotovo u potpunosti obloženi solarnim ćelijama. I nisam si mogla pomoći da ne pomislim. „A još ni nemaju toliko sunca kao mi“. E gdje bi nam samo bio kraj da i mi malo iskoristimo EU fondove u tu svrhu. 😊
Ono što me fasciniralo je osviještenost u vezi obnovljivih izvora energije. Raznobojna idilična polja koja na istaknutim mjestima „krase“ nizovi i nizovi solarnih ćelija. I kućice čiji su krovovi gotovo u potpunosti obloženi solarnim ćelijama. I nisam si mogla pomoći da ne pomislim. „A još ni nemaju toliko sunca kao mi“. E gdje bi nam samo bio kraj da i mi malo iskoristimo EU fondove u tu svrhu. 😊
5. Preporučujem...
...boravak u prirodi.
Osim što prirodu obožavam radi opuštanja i punjenja baterija, ona je i moj neiscrpan izvor novih ideja. Nije ni čudo da su neki od naših najvećih umova do otkrića od svjetske važnosti, došli upravo boraveći u prirodi i promatrajući njene prirodno savršene mehanizme. I zašto bi onda izmišljali „toplu vodu“ kada je sve zaista tu pred našim očima. Samo trebamo vidjeti, osluhnuti i zaustaviti se ...
A kao ono najvažnije, istaknula bi vrijeme provedeno s obitelji i prijateljima. Jer oni zapravo, svakom našem novom iskustvu daju smisao. I svaki uspjeh uz njih dobiva na važnosti. Te je neprocjenjivo kada ga možeš podijeliti s osobama do kojih ti je stalo!
A kao ono najvažnije, istaknula bi vrijeme provedeno s obitelji i prijateljima. Jer oni zapravo, svakom našem novom iskustvu daju smisao. I svaki uspjeh uz njih dobiva na važnosti. Te je neprocjenjivo kada ga možeš podijeliti s osobama do kojih ti je stalo!
Primjedbe
Objavi komentar