Autentičan Kreativac: Haris Alibegović


Haris Alibegović je jedan izniman ambicionist, vedrog osmijeha i zaraznog entuzijazma. Zato mi je i sjeo na prvu kada sam ga upoznala na edukaciji, naše Kreativke Tee Zavacki, koju smo skupa pohađali. Taman je bio u fazi pokretanja svoga bloga pa sam iz prve ruke imala prilike čuti njegove planove, želje i vizije.
Haris je prošao mnoštvo edukacija na temu osobnog i poslovnog rasta i razvoja, ima dugogodišnje iskustvo kao poduzetnik, a k tome je i voljeni otac i muž. Radujem se što smo među prvima koji podržavaju njegov put, Put malih koraka. 



1. Haris, nedavno si lansirao svoju web stranicu "Put malih koraka" koja kao tvoj osobni blog sadrži jako puno detalja o tebi, o tvom osobnom putu malih koraka i kako je sve zapravo počelo negdje krajem 2018.te kada si u dva dana pješice po Creskim brdima i uvalama prešao skoro 20 kilometara. Ispričaj nam ukratko o čemu se radi?


"Anita, hvala ti na prilici da razgovaramo o nečemu što me jako veseli. 


Krajem te godine sam se nakon puno odugovlačenja, odvažio i prijavio na izlet koji je organizirao planinarski vodič Vlado Matijević. Nakon uspona po vrhovima prekrasnog otoka Cresa, spustili smo se pred zalazak sunca na jednu od najljepših plaža na jadranskoj obali - Lubenice. Tamo smo prenoćili u šatorima. Ta gotovo neprospavana noć ispod zvjezdanog neba uz zvukove koje je stvarao vjetar na krilima naših šatora, pokrenula je neke “čudne” procese u meni. 🙂 S ovog puta vratio se neki drugi “ja". Par dana kasnije stavio sam računalo ispred sebe i jednostavno se prepustio i počeo pisati bez ikakvih očekivanja. 


Podijelio sam tu kratku priču na Facebook profilu i shvatio da je ljudima zanimljivo to što sam napisao. Postao sam tada bloger na jedan dan. Kao da sam “obukao” jednu od budućnosti, pogledao se u ogledalo i svidjelo mi se to što sam vidio. To su oni trenutci u životu, one male, ali zapravo velike odluke koje te usmjere na drugi put, a ja sam u tom trenutku odlučio nastaviti pisati. Istovremeno su se spojile planina, edukacija i pisanje i napravile jedan pozitivni bum u mojoj glavi. Uslijedile su nove avanture po prirodi koje su pratile priče koje sam objavljivao, a onda sam krajem godine zaronio malo dublje u sebe i ispričao priču o danu koji je promijenio baš sve u mom životu.


Još kao dječak sam u jedan mali blokić veličine kutije šibica, vrlo detaljno opisao posljednji dan u rodnom gradu koji smo morali napustiti uslijed ratnih zbivanja ’92. godine. Pamtim trenutak kada je mama zaplakala čitajući taj mali ratni dnevnik kojeg čuvam i dan danas. Te njene suze su me dirnule, shvatio sam tada koliko pisana riječ može biti moćna. I eto, 27 godina kasnije, ta ljubav prema pisanju se vratila. Ponovno sam proživio taj dan pričajući priču koja je dugo živjela u meni i strpljivo čekala svoj trenutak da kroz riječi iscijeli onog malenoga dječaka u meni, da možda inspirira još nekoga na tom mom putu zato jer duboko vjerujem da u svakome, ali baš svakome postoji priča… a u toj priči je sadržano baš svo znanje koje nam je potrebno da bismo prepoznali put kojima trebamo krenuti."



2. Upoznala sam te kao jako otvorenog, znatiželjnog ambicionistu koji je puno vremena uložio u edukacije i sada je spreman sve to podijeliti sa svijetom. Na koje si sve edukacije išao i kako su te one zapravo oblikovale?

"U edukaciju o osobnom rastu zaljubio sam se na prvi pogled. To je ono znanje nakon kojeg ostaneš onako otvorenih usta iz kojih potiho izlazi onaj “wooooow”. To je znanje koje daje odgovore na pitanja koja si postavljaš cijelog života ili ih se uopće nisi sjetio postaviti pa te zato još više oduševi.


Oduvijek sam volio sve propitkivati i nisam se uvijek zadovoljio odgovorima koje sam čuo od roditelja, tijekom školovanja i općenito od društva u kojem sam odrastao. Tako odgajam i svoje dijete, da vjeruje u ono što dolazi kroz njeno, a ne moje iskustvo, da propitkuje sve i bira one vrijednosti koje su u skladu s njom.


Moj put osobnog rasta započeo je 2010. godine, odlaskom na Theta Healing seminar. Oduševljen, završio sam još nekoliko seminara kod učitelja Gorana Karne. Tehniku je razvila Vianna Stibal, američka intuitivna iscjeljiteljica koja je 2012. posjetila Hrvatsku pa sam tijekom tog njenog posjeta, postao licencirani učitelj. Ime Theta dolazi od imena koje su znanstvenici dali moždanim valovima niske frekvencije koji su prisutni pri dubokoj meditaciji. To su valovi podsvijesti i oni upravljaju našim ponašanjem, sklonostima i vjerovanjima. Kroz tehniku je moguće osvijestiti koji se to podsvjesni obrasci ponavljaju koji nas sprječavaju u ostvarenju naših ciljeva. Jedan od takvih mojih podsvjesnih obrazaca bio je strah od neuspjeha. Mnogi to imaju i to nije ništa novo. Moj strah da ne uspijem bio je povezan sa strahom što će se dogoditi ako uspijem. Kad se to dvoje sastavi u jednom, čovjek živi u nekoj međuzoni pa se s vremenom pojavi frustracija jer nikako ne možeš napraviti taj prvi mali odvažni korak prema onome što te istinski veseli, prema onome, usudio bih se reći, zbog čega si se rodio.


Prije par godina otkrio sam Mindvalley, vodeću svjetsku platformu za osobni rast. Od tada ne prođe dan da ne naučim nešto novo slušajući globalne online mentore. Seminari su strukturirani po inovativnom modelu učenja za koji mislim da ne postoji bolji u svijetu. Nema smisla navoditi pojedinačno sve te ljude, ali ću spomenuti neke teme koje su me “probudile”, a neke inspirirale da stvorim nove navike, prije svega one koje se odnose na jutro i prvi sat u danu. Zanimalo me kako komunicirati s autentičnošću, samopouzdanjem i karizmom, koji je to razlog zbog kojeg smo došli na ovaj svijet i koje su vrijednosti koje slijedim u životu bez obzira na sve. Kako uspješno meditirati i osloboditi svoj mozak od svih ograničenja i razviti super memoriju. Ili tema vezana za dugovječnost, koji set rutina na dnevnoj, tjednoj i mjesečnoj osnovi dodaje godine životu i život svim tim godinama koje ćemo doživjeti.


I kod nas sam sreo jednu nevjerojatnu osobu od koje sam toliko naučio u posljednje dvije godine. To je Ela Kurešević i ona je prvi Biography Coach u Hrvatskoj. Kada bi postojala mogućnost da objaviš samo jedan link u sklopu ovog intervjua, onda bih bez dileme stavio ovaj: elabiographycoach.com. Ela je jako zaslužna što sam se odvažio pokrenuti Put malih koraka.


Sredinom 2019. godine bio sam dio prve eksperimentalne grupe koja je kroz ciklus od 6 Biography Work radionica u Makronovi, učila od Ele kako razumjeti svoju životnu biografiju i kako unutar nje pronaći svrhu i smisao života. Kroz razne zanimljive vježbe povezao sam manje i veće životne događaje u jedinstvenu cjelinu crtajući krivulju života od svog rođenja do danas. Nakon tih 6 radionica jednostavno sam osjetio da je jedna važna faza u mom životu završila. Osjetio sam kako je sve što se dogodilo imalo smisla. 

Moj život je samo moj, ja sam taj koji stvara svoju priču i nitko drugi tu nije ništa kriv. Sve se dogodilo s razlogom. 
Kao da se u meni nešto odčepilo i eto nedugo nakon te radionice, pokrenuo sam Put malih koraka."


3. Rođen si u Derventi, BiH i na svom blogu si istaknuo kako ti odrastanje u multireligioznom gradu usadilo "tri krvi" koje se spajaju u srcu u jednu. 🙂 To mi se posebno svidjelo. Reci nam koje je točno značenje "tri krvi" i kako si naučio tako vješto emocije pretočiti u pisanu riječ?

"U gradu u kojem sam rođen živjela su tri naroda, Bošnjaci, Hrvati i Srbi. To su te tri krvi u meni koje nosim preko baka i djedova. Biti drugačiji od drugih, a posebno u osjetljivom adolescentnom razdoblju, bio je izazov. Sjećam se kako je otac jedne djevojke s kojom sam hodao branio našu vezu zbog mog imena. Nije ga zanimalo da li se drogiram ili bavim sportom, njega su zanimala samo moja krvna zrnca. Mislim da je to multireligiozno nasljeđe bilo ključno u postajanju one osobe koja jesam danas. Vjerujem da će doći dan kada ćemo shvatiti da smo svi mi različiti kao prsti na ruci, ali ipak prsti JEDNE ruke.


Nisam odgajan u jednom religioznom usmjerenju i to je ono na čemu sam svojim roditeljima zahvalan. Vjerujem da se duhovnost istražuje, a ne nasljeđuje. Roditelji mogu biti samo primjer, a ne jedini model prema kojem će dijete razvijati svoju duhovnost. To su neke od onih vrijednosti od kojih ne odustajem. 

Emocije nisam učio pretočiti u riječi, to se valjda događa spontano i baš ti hvala na tom komplimentu."


4. Zanimljivo mi je i spomenuti da osim bloga, ljubavi prema planinama i edukaciji, radiš web stranice s kojima se uspješno baviš već desetak godina.  Koji su tvoji planovi za ubuduće? Misliš li pojačano graditi svoju priču "Put malih koraka" i paralelno i dalje voditi svoju tvrtku "Lav promocija d.o.o. "?

"Nakon 10 godina iskustva izrade web stranica, profilirali su se oni klijenti s kojima uživam raditi. Posao je danas tako posložen da ga imam dovoljno unatoč tome što ne trošim mjesečno ništa na oglašavanje.


Put malih koraka je nešto novo u mom životu. Nisam to pokrenuo radi ostvarenja prihoda nego prvenstveno vođen onim što me ispunjava. To je strast u svom najčišćem obliku. Svjestan sam da strast može prerasti u nešto više ako se dijeli i ako u tome svemu kreiraš proizvod/uslugu za koji postoji potreba na tržištu. Pišem i stvaram ono što me veseli pa ćemo vidjeti što će se dogoditi. 


Izrada web stranica i Put malih koraka imaju jednu važnu dodirnu točku, a ona se zove međugeneracijska suradnja. 


Da pojasnim… U svakom društvu postoji starija generacija koja ima znanje i mudrost. Neki pripadnici te generacije žele to podijeliti, ali ne znaju kako jer ne mogu pratiti sve ove tehnološke novitete. Tim ljudima treba moderna web prezentacija u skladu s vremenom u kojem živimo, a nama mladima treba njihovo znanje i mudrost. Vjerujem da je međugeneracijska suradnja ključ da kao društvo krenemo nekim novim putem, a to je put znanja. Današnja tehnologija koja omogućava pristup znanju kao nikada u povijesti čovječanstva ne samo da može, nego mora biti dodirna točka generacija. Tu vidim svoj doprinos. Nelson Mandela jednom je rekao: “Edukacija je najmoćniji alat ako želiš mijenjati svijet”. Dakle, kroz Put malih koraka vidim platformu kroz koju ću u suradnji s takvim učiteljima među nama, stvarati sadržaj koji će spajati generacije i proizvoditi promjenu koja nam je nužna. Nama mladima trebaju ti ljudi, da nas usmjere i poguraju. Njima treba naša energija, naš entuzijazam i pokretačka moć. Na svom primjeru i suradnji s Elom svjedočim promjenama koje se iz jedne takve kvalitetne međugeneracijske komunikacije događaju u mom životu."




5. I kao šećer na kraju spomenut ću projekt o kojem si nam na #RadimPoSvom radionicama pričao s toliko puno ljubavi, entuzijazma i emocija, a to je vikend retreat "početak tvoje nove priče" u kojem vodiš par sretnika u predivan Lovran i na Velebit 🙂 Koliko vidim, apsolutno je sve organizirano, od prijevoza, smještaja, radionica pa sve do planinarskog izleta na Velebit, wow, reci nam malo više o programu i što ljudi mogu očekivati?


"Jako sam sretan što si prepoznala tu emociju s kojom sam pričao o tome. 


Ideja je da se u jednom vikendu doživi rad na sebi u prekrasnom kvarnerskom gradiću, a sljedeći dan šetnjom po najpoznatijoj velebitskoj stazi s prekrasnim vidicima, doživi ta moć planine. I doživi trenutak u kojem ti planina govori da su tvoji problemi maleni, da je svatko od nas dovoljan u svakom pogledu kako bi napravio velike stvari u životu. Vjerujem kad prigrlimo male korake i otpustimo ambiciju velikih, možemo biti 100% prisutni u sadašnjem trenutku. U tom trenutku postoji iskra koja ima potencijal rasplamsati vatru u nama da se počnemo hrabro kretati naprijed i sanjati odvažno. 


Program se sastoji od pet modula. Početak je povezan s navikama, večernjim i jutarnjim ritualima koji su nužni kako bismo “posložili” sebe na razini tijelo-um-duh i bili spremni osvijestiti svoju PRIČU i svoj GLAS da ispričamo novu priču. Bilo bi lijepo reći sebi jednog dana kad ćemo napuštati ovaj život: ”Svaka mi čast na hrabrosti i svemu što sam napravio… odlazim, a iza sebe ipak ostavljam nešto vrijedno”.


Nedavno sam se vratio s trodnevne avanture, uspona na Triglav. Bilo je to iskustvo koje ću prepričavati unucima. Na vrhu sam doživio nešto posebno. Bilo je puno straha i unutarnjih razgovora zbog svih tih priča iz medija o Triglavu... Zaplakao sam od navale emocija i u tom trenutku mi je prošla misao kako je život zaista put malih koraka, a svatko od nas bira svoj RITAM. Ponekad možeš koračati sporije, a ponekad ubrzati. Sve je na nama i u nama. Svi odgovori i sve što nam treba da bismo bili sretni. Samo treba slušati sebe i ne ignorirati ono što čuješ.


Anita, hvala ti na ovom pozivu i prostoru da na tvojoj platformi “Autentični kreativci” predstavim sebe i svoj “Put malih koraka”."




Hvala tebi Haris na odazivu i na svemu što radiš i daješ svojoj zajednici! Kao i uvijek, za sve vas koji želite dalje pratiti ovog autentičnog kreativca dijelim linkove na njegove društvene mreže: Web "Put malih koraka", Facebook "Put malih koraka" i Instagram "Put malih koraka".

Sve nove čitatelje pozivam da se pridruže Kreativcima u grupi "Autentični Kreativci", gdje svaki tjedan predstavljamo nove, zanimljive priče ljudi poput vas. Vaša Pitalica🙋 Anita Kanđera
➣ Ne zaboravite "Zakoračiti izvan okvira!" 😉






Primjedbe