 |
| Photo by Josip Ninković |
Zrinka Kunić je diplomirana novinarka, radi kao PR-ovka s mnogim bendovima i festivalima, vlasnica je agencije Plafon i pisalica u duši. Kroz razna iskustva kao što su rad u izdavačkoj kući Dallas Records, glavnouredničke pozicije na portalima Muzika.hr i Ziher.hr te brojnim projektima na području band menadžmenta, društvenih mreža, content writinga i copywritinga, stekla je mnoga znanja koja sada na svom poduzetničkom putu nudi svojim klijentima. Vrlo je posvećena i nadarena u pismenom izražavanju stoga uživaj u ovom pitkom intervjuu 😊
1. Zrinka, kao kreativna novinarka imaš jako puno iskustva u uredništvu i PR-u. Kroz svoju agenciju „Plafon“ nudiš usluge poput content writinga, copywritinga i pisanja tekstova. Odakle je proizašla tvoja ljubav prema pisanju, kako si počela „živjeti“ od pisanja i koja je razlika između ta 3 oblika pisanja? 😊
"Hej Anita :) Za početak, hvala ti što si me uključila u ovaj divan projekt i dala mi priliku da postanem dio Autentičnih kreativaca!
Moja ljubav prema pisanju postoji oduvijek, otkad pamtim. Kao mala uvijek sam nešto pisala i prepisivala, još prije škole naučila sam pisati, a poseban mi je gušt bio pisati rukom (šteta što je sada preda mnom tipkovnica 😉 ) Kasnije sam čak i sve skripte radila pišući rukom, nekako su mi ruka i olovka u prirodnoj simbiozi.
Za moje početke ljubavi prema pisanom izražavanju uvelike su zaslužni svi moji profesori hrvatskog jezika kroz školovanje (veliki pozdrav prof. Dresto, prof. Žižak-Tocauer, prof. Škare, Alemku Gluhaku, Borisu Becku i prof. Žaniću ako ovo čitaju!) Svi su mi oni na ovaj ili onaj način poticali ljubav prema pisanju. Zadaćnice su mi bile kao Božić, u srednjoj školi igrala sam se i s poezijom (danas joj se pomalo vraćam) i uvijek mi je bilo nekako draže izraziti se pisanjem. S druge strane, pred kamerama se skamenim, pa se nekako držim pisanja.
I tako je prirodno došao i izbor mog životnog puta - upisala sam novinarstvo, istraživala, radila na radiju, na portalima, u izdavačkoj kući na PR poziciji i tu sam si potvrdila da je to ono u čemu se osjećam najugodnije. A kada nešto volite, s vremenom to počnete raditi dobro, i tako je nekako korak po korak došlo i zarađivanje. U trenutku kada sam shvatila da ljudi mene zovu i angažiraju, a ne da ja iniciram angažmane, počela sam razmišljati o otvaranju male agencije. Dugo se to kuhalo, putem sam skupljala iskustva, ali želja i motivacija bile su mi sve veće i odlučila sam - sad ili nikad! :)
Content writing, copywriting i pisanje tekstova zapravo su vrlo slične forme, sestre u pisanju. Razlika? Pa, ima je i nema. Ja se vodim osjećajem. Nekada sam u fazi kada mi mozak radi u sloganima, rimama, igrama riječima pa to iskoristim za copywriting. Content writing mi je nekako najprirodniji, a time i najdraži. On ipak zahtjeva dosta istraživanja (ima toga i u copywritingu, ovisi o tome kakav je angažman), ali forma je slobodnija, stil je slobodan, a mogućnosti da neku temu učinite zanimljivom beskrajne. Content writing od pisanja tekstova razlikujem isključivo po tome u koju su svrhu pisani. Tako neki od meni najdražih tekstova ispadnu neke moje misli, moj dnevnik, neke pjesme ili proza koju vjerojatno nitko nikad osim mene neće pročitati. 😊 Content writing je ono od čega živim, a tekstove pišem za sebe. Ajmo reći da je to razlika.
 |
| Photo by Glazbeni Lonac |
2. Radila si na raznim festivalima i s mnoštvom izvođača. Otkrij nam malo „behind the scene“ zanimljivosti kako je to organizirati festival i kakva je komunikacija s izvođačima?
"Hjoj, glazbena scena je divna i frustrirajuća u isto vrijeme. Festivalska također. Nekako sam kroz godine naučila čitati ljude pa ipak pazim s kime surađujem i na prvom mjestu mi je kriterij da to moraju biti dobri ljudi, ljudi puni razumijevanja i ljudi s kojima je (meni) lako komunicirati. Taj isti uvjet ja nudim i njima jer samo na taj način je moguće ostvariti ugodnu suradnju na obostranu korist i zadovoljstvo.
Organizacija svirki ili sudjelovanje u organizaciji festivala jako je dinamičan posao, perfekcionizam je ovdje istovremeno blagoslov i prokletstvo, no ako je ekipa s kojom radiš opuštena, a zadaci dobro raspoređeni, iskustvo je odlično! Meni najdraže takvo je suradnja s festivalom Graffiti na Gradele s kojima radim već nekoliko godina i to mi je baš gušt. Onih nekoliko dana kaosa dok traje festival vrijedi preživjeti jer te na kraju nahrane reakcije posjetitelja. Na kraju se sve isplati. Ali treba imati jaku glavu, što ja ponekad nemam 😄 Rad s izvođačima je intenzivniji, ali samo zato što je kratak i stihijski.
Ne mogu odlučiti je li mi draže raditi s festivalima ili izvođačima, to je kao da mamu pitaš tko joj je od djece najdraži. Svaki projekt nosi svoje čari i izazove, a ja osobno volim stalno isprobavati nešto novo pa se ne ograničavam samo na glazbenu industriju - trenutno vodim i društvene mreže jednoj dentalnoj ordinaciji i jednu astrološku Facebook stranicu. Na taj način se refokusiram kada malo ‘pregorim’ na glazbenoj sceni."
 |
| Photo by Marko Lopac |
3. Baviš se band menadžmentom i plasiranjem singlova/albuma u medije. Možeš li nam detaljnije objasniti o čemu se tu radi i na koji način možeš pridonijeti svojim klijentima?
"Svaki dio glazbene proizvodnje je važan, a plasiranje singlova i albuma u medije predzadnji je korak u neprestanom krugu karijere nekog glazbenika. Svatko tko sudjeluje u tom procesu reći će da bez njegovog dijela ne bi postojala neka pjesma ili album, ali istina je da ona svoj pravi smisao dobiva tek kad se svi dijelovi zbroje. Nakon što glazbenik ili bend napišu, odsviraju, snime, isproduciraju i izmiksaju pjesmu, eventualno snime spot i naprave photosession, vrijeme je da svijet čuje za njih i njihov rad. Tu uskačemo moje kolege i ja sa svojim PR dijelom - kontaktiramo medije, pišemo press materijale, osmišljavamo pristup pojedinom singlu/albumu koji postaje cijeli mali projekt.
Kako komunicirati na društvenim mrežama, koji je pravi trenutak za plasiranje pjesme na radijske stanice, spota na televizije ili vijesti na portale dio je mog posla kao promotora. Pristup je vrlo individualan i izrazito ovisi o željama glazbenika (nekima je prioritet da se pjesma vrti na radijskim postajama, neki žele što je više moguće recenzija, neki žele biti objavljeni na što više portala…), ali i žanru, publici koja prati određenu vrstu glazbe… U ovom dijelu posla vrlo je važno da PR i glazbenici surađuju jer mnogi zaborave da ovdje njihov dio posla nije gotov. Zapravo tek počinje onaj najbitniji, javni dio njihovog stvaralaštva. U Hrvatskoj većina (manjih) bendova i glazbenika još uvijek sami vode svoje društvene mreže, a često zaborave na njih i nisu konzistentni u komunikaciji. Drugi dio ‘problema’ je taj da je naša glazbena scena (a ovdje ubrajam i regionalnu, ipak smo si jako blizu i jako izmiješani) vrlo bogata i aktivna pa nije dovoljno objaviti 1-2 pjesme godišnje i misliti da vas nitko neće zaboraviti u međuvremenu. Treba biti stalno prisutan, stalno raditi novo.
Posljednji dio kotačića u krugu je izravan kontakt s publikom, odnosno nastupi. I tu promocija igra ključnu ulogu jer je sve više događanja, imamo sve više klubova i mjesta za svirku i često se dogodi da se u jednoj večeri na više mjesta u gradu odvijaju sjajni koncerti. Kako biti siguran da će većina zainteresirane koncertne publike doći upravo na tvoj nastup? Zapravo nikako, ali dobar PR ti ovdje povećava šanse. Sve ostalo je, kao i život, lutrija 😊"
4. Tvoj nedavni intervju sa svjetski poznatim psihoterapeutom i piscem Jorgeom Bucayom me oduševio. Osobno si ga srela i postavila mu razna, zanimljiva pitanja. Prepričaj nam ukratko kako je došlo do intervjua, kakav je dojam ostavio na tebe i što si naučila iz razgovora s njim?
"Jao, kako je to bilo divno iskustvo! Veliki sam poklonik Bucayevog stila pisanja, a kako me jako privlače razne teme iz područja psihologije, ljudskih odnosa i rada na sebi on mi je kao autor vrlo važan. Mogla bih čak reći da je s njim krenuo taj moj interes za istraživanje ljudske psihe.
Kada je stigla vijest da će upravo Bucay biti glavni gost ovogodišnjeg Festivala svjetske književnosti, nisam razmišljala ni časa i odmah sam istražila mogućnost da razgovaram s njim, bilo to uživo, putem maila ili telefona. Kako na Ziheru, portalu na kojemu sam od početka svoje novinarske karijere novinarka i urednica, imamo odličnu suradnju s izdavačkom kućom Fraktura i njihovom PR-ovkom Vlatkom Tor, imala sam praktički otvorena vrata.
Ipak, sve do posljednjeg trenutka nisam mislila da ću upravo ja imati priliku razgovarati s Bucayem. Kada je par dana prije dogovorenog intervjua moja novinarka javila da ipak neće moći obaviti intervju u vrijeme koje smo dobili, nisam mogla propustiti tu priliku. U isto vrijeme uhvatila me mala panika jer sam imala vrlo malo vremena za pripremu, a znaš kako je to kad ideš razgovarati sa psihijatrom - imaš osjećaj da će on znati sve o tebi čim razgovor krene. To neko strahopoštovanje držalo me sve do trenutka kada je sišao u kavanu hotela Palace i stisnuo mi ruku. No znatiželja je ipak prevladala. ‘Peglala’ sam ta pitanja dva dana, a kada smo krenuli razgovarati, svi planovi su pali u vodu.
Razgovor s Bucayem toliko je ugodan da zaboraviš da si tamo u ulozi novinarke. Jednostavno smo razgovarali, a ta ugodna energija kojom Argentinac zrači potpuno me opustila. Nema smisla sada prepričavati taj razgovor, sve ionako piše u intervjuu. Činjenica da priča onako kako i piše oduševila me, a u trenutku kada mi je ispričao priču došle su mi suze na oči. Dotakao je neki ranjivi dio mene (a vjerujem i mnogih koji su kasnije čitali intervju) i nekoliko sekundi nisam mogla pronaći riječi. Kada sam kasnije transkribirala i prevodila intervju, na tom dijelu sam se baš oslobađajuće rasplakala. Toliko pročišćenje sam doživjela s tim razgovorom da će mi dugo, ako ne i dok sam živa, ostati u sjećanju. 😊"
5. Također, uz sve ostalo, pišeš tekstove za druge medije i portale, sudjeluješ i educiraš se kroz razna predavanja i radionice. Na koji način ti pisanje za druge medije i edukacije pomažu u osobnom i poslovnom rastu i razvoju te koji su ti planovi do kraja godine? 😉
"Čovjek zaista uči dok je živ 😊 Sve edukacije i radionice koje pohađam shvaćam kao priliku da se razvijam kao novinarka, kao autorica i kao čovjek. Uživam u njima i uvijek mi se dogodi da me u pravom trenutku usmjere u pravcu koji mi je potreban. Iako ih svjesno biram, ponekad prema profesionalnim, ponekad prema osobnim potrebama, svaka mi donese nova znanja, saznanja i ljude. Pisanje kasnije oslobađa sve te potencijale kojih sam postala svjesna.
Zanimljivo je i kako ti život na tom putu donese prilike koje nisi ni sanjao, pogotovo ako radiš ne očekujući ih. Upravo će sljedeći tjedan u mom životu biti potvrda da je svako iskustvo koje si dopustite važno i vrijedno - na HR3 bit će emitirana emisija o portalu Ziher s naglaskom na filmsku rubriku koja uživa veliko poštovanje i među publikom i među strukom, a u srijedu na EMI Institutu držim radionicu copywritinga za početnike, tri godine nakon što sam i sama sudjelovala na jednoj takvoj koju je organizirala agencija Cvoke.
Svaki rad na profesionalnom i osobnom razvoju isplati se - možda ne odmah, ali treba dati vremena vremenu da odradi svoje i iz svakog iskustva izvući maksimum onoga što vam je ugodno i korisno.
A planovi? Rekla bih da je želja mnogo, planova nešto manje, ali želja je ionako jače oružje. Kada nešto želite, stvorite prešutni plan kako to i ostvariti. A ta intriznična motivacija može pomicati planine. Ili kako bi moj omiljeni citat rekao:
“These mountains that you are carrying, you were only supposed to climb”.Ono što mi je trenutno u fokusu jest nastaviti se razvijati u smjeru u kojem sam krenula. Imam u planu pokrenuti blog koji uopće neće imati veze s glazbom, novinarstvom i PR-om, no tema neka još malo ostane tajna. 😊
U listopadu krećem u Algebru gdje ću učiti o snimanju i montaži jer su mi video i fotografija velika ljubav, a onda - tko zna! Bilo bi lijepo da za godinu dana, kada se susretnemo na online ili live kavi, pričamo o video explainerima i promo videima. Svakako se radujem tome .😄"
 |
| Photo by Josip Ninković |
Primjedbe
Objavi komentar