Ivka Armanda Todorović je senzualna žena koja se ne libi otvoreno razgovarati i pokazati svoje emocije. Kroz njen studio Angels, vodi program ANGELS BODY & EMOTIONS koji je kreiran od žena za žene. Stvoren kako bi oblikovale tijelo poštujući ženske obline, dobro se zabavile, stekle i zadržale samopouzdanje i uživale u pravoj ženskoj snazi i slobodi.
1. Ivka, kao suvlasnica i suosnivačica studia Angels, možeš li nam otkriti koja te želja, vizija ili misija potakla da kreneš u ovaj po našim krajevima "egzotičan" način plesa?
"Egzotičan, haha. Meni nije egzotičan i zapravo nikad nije bio, a priča je počela još davne 2006. čini mi se kad sam se prvi put susrela sa šipkom u vidu S factor načina vježbanja. Zaljubila sam se na prvi pogled, na prvi ples. U svoju tadašnju instruktoricu, u pokret, u sve što sam ja osjetila, a najviše to da mi vježbanje nije bilo više nešto što moram odraditi da bi se osjećala ili izgledala dobro, nego nešto što sam svaki tjedan željno očekivala. Tada sam još bila "klinka", mislila sam da znam sve o seksepilu i ženstvenosti, a zapravo sam, ni ne znajući, uglavnom živjela u dominantno muškoj energiji i tako se ponašala.
Najveća prekretnica je bio trenutak u kojem mi je obiteljska, poslovna i ljubavna situacija bila izazovna i tada sam najviše napredovala u plesu jer sam u dvoranu bježala od stresa i izgubljenosti. Najjača emocija je ta kad te sve stisne pa ili nađeš način da to izbaciš, ili se nešto loše dogodi. Bolest ili burn out ili nešto slično. Ja sam odabrala ples i to me spasilo.
Koju godinu kasnije učila sam za instruktoricu, počela to i honorarno raditi i vrlo brzo sam odlučila da posao u PR agenciji, barem tada i u tom trenutku, nije za mene. Nekako se sve posložilo tako da nisam imala niti plan niti strategiju. Narušeni odnosi u studiju u kojem sam plesala natjerali su me da odem dalje. Nisam se više tamo dobro osjećala, a nisam ni htjela sama ući u svoj biznis ali jednostavno nisam mogla zamisliti da ne radim taj posao. Taj posao je bio prava i istinska ljubav na prvi pogled. Kad sam odvodila svoj prvi trening ikad, unatoč početničkoj tremi i greškama, znala sam da sam za to stvorena. Ne znam zvuči li to pretenciozno, ali stvarno je tako bilo. Jednostavno mi je sve bilo kristalno jasno.
I tako, vođena strahom da neću moći raditi više taj posao koji sam smatrala svrhom, krenuo je Angels. Tada sam bila u kompi s kolegicom Dolores, pa je i to bilo lakše, jer su nam lokacije bile odvojene, a vizija ista, a sve je lakše kad imaš s kime podijeliti svoje strahove.
Naučenom na prošlom poslu pridružila sam edukacije iz pole dance sporta, meditacije, yoge i pilatesa, te raznih drugih edukacija koje su vezane na psihologiju i tako izgradila neku svoju verziju treninga za žene koju i dan danas prilagođavam i mijenjam.
Sve je zapravo do sad išlo nekom čudnom inercijom, ne mogu to točno opisati. Kao da sam bila vođena i nisam mogla ništa protiv toga. Haha.
Razvoj treninga pratio je i razvoj varijanti druženja, radionica i dodatnih iskustvenih programa, odjeće za naše klijentice i malo po malo gradio se jedan poseban svijet."
2. Sa "Body and Emotions" programom si uspjela spojiti sve ono što voliš, psihologiju, ples i ljubav prema ženama. Po čemu je "Body and Emotions" specifičan?
"Da, to je točno, to su neke od mojih ljubavi i upravo to je specifičnost Body and Emotions programa. Postoji nekoliko mjesta kod nas gdje se plesu oko šipke pristupa i s emocionalne, a ne samo fizičke strane, a naš je krovni naziv Body and Emotions zapravo filozofija da svaka žena u sebi ima različite aspekte od kojih su joj neki glavni i prirodni, neki sekundarni, a nekih se boji i od njih bježi. S tim na pameti, kreirala sam 12 emocionalnih ikona, nešto poput emocionalnih arhetipova kakvi već postoje u psihologiji još od Junga, ali zasnovanih na načinu na koji se žena kreće kad probudi srce i bokove kružnim pokretima i nauči osluškivati muziku čitavim tijelom a ne samo ušima. Od tuge, nježnosti, smirenost, preko ekstrovertiranosti i introvertiranosti, pa do senzualnosti, seksualnosti, seksepila, moći i ranjivosti na nekoliko načina. Teško je to objasniti u par rečenica, ali svi naši programi imaju nit vodilju - tvoja priča ispričana pokretom, koja se zapravo odnosi na individualni pristup svakoj ženi bez obzira na to što su programi grupni, te njenom biću u cjelini. Svaka žena upozna se sa svim emocijama i najveći blagoslov je po meni što nauči biti sa svim emocijama i izraziti ih kroz pokret i ples. Upravo to sprječava unutarnje nezadovoljstvo ili ga umanjuje, te isto tako omogućuje ženi da svoje emocije ne potiskuje, da upozna svoje "slabosti" i nauči kako ih vidjeti kao prednosti.
Naravno, svaka žena zapravo za sebe odlučuje koliko duboko i daleko žele ići. Neke uživaju samo u slobodi plesa i zaigranosti seksepila, neke plešu meditativno i dolaze do svoje ženske energije koja je zapretena odgojem i društvom i krivim uvjerenjima, a neke doista ovaj pokret iskorištavaju za duboki rad na sebi. Ove posljednje najčešće osim grupnog programa rade i individualno sa mnom.
Sjajno je što sve mogu koegzistirati u istoj grupi. Heterogene po cilju, po godinama, po fizičkoj spremnosti, a tako prirodno i fluidno se s takvom grupom radi. Baš onako intuitivno i ženski."
3. Kao novinarka po struci i pisalica u duši, voliš svoje emocije pretočiti u pisani oblik. Često u svojim kolumnama spominješ ranjivost. Što ona za tebe predstavlja i bi li drugim ženama (ne isključujemo ni muškarce) poručila da više pričaju o svojim osjećajima?
"Ranjivost je nešto za što se zalažem i stojim iza toga da je ključ življenja, ako želimo živjeti a ne samo preživljavati. Ranjivost za mene znači otvorenost za svaku emociju, spremnost da budeš viđena, spremnost da osjetiš i tugu i bol i da ih prihvatiš kao normalne dijelove života, spremnost na rizik u ljubavi i poslu. Kao takva, neophodna je za kreativnost, jer svaki kreativni projekt je u suštini ranjiv. Izlažeš nešto svoje svijetu i otvaraš se za kritičare.
Do tog pojma došla sam u dvorani, kad sam shvatila da je seksepil i senzualnost zapravo samo jedan dio emocija do kojih možemo doći pokretom, plesom i otvaranjem fizički na muziku koja nas "gađa". Shvatila sam da žene koje ne mogu osjetiti u plesu tugu i bol, teško osjećaju istu i u životu. Teško se predaju i sreći i radosti jer to su dvije strane istog novčića. Ne kažem da bi svi trebali biti senzibilci do kraja kao ja, ali ako se zatvaramo tuzi, anksioznosti, boli, ljutnji, zatvaramo se i radosti, bezbrižnosti, zahvalnosti i ljubavi. Nema srce sto vratiju, ima samo jedna. Ne možemo odabrati biti zatvoreni, a biti otvoreni.
Tako da, zapravo, ne radi se tu samo o tome da svoje emocije izgovaramo nekome, nego o tome da smo ih spremni osjetiti i živjeti. O tome da smo spremni voljeti čak i kad nismo sigurni da će se ljubav vratiti, da smo spremni na neki poslovni ili kreativni korak čak i ako mislimo da nismo još dovoljni za njega, da smo spremni biti ono tko jesmo čak i ako nismo prihvaćeni od nekih ljudi. Mogu to biti riječi, ali riječi su samo dio ranjivosti.
Zapravo, bilo mi je fenomenalno kako sam ja došla do tih zaključaka nekako spontano i iskustvom, promatrajući žene u dvorani kako prolaze kroz sve, a onda sam na preporuku pogledala Ted talk autorice Brene Brown i ostala zabezeknuta činjenicom da su sve moje teoretske postavke zapravo bile potvrđene njenim znanstvenim istraživanjem. To je nekako zakucalo zadnji čavao u moj stav o važnosti ranjivosti."
4. Odakle je proizašla tvoja hrabrost biti otvorena knjiga, javno pričati o sebi i online pisati o svojim najdubljim emotivnim strahovima, padovima i izazovima?
"Ja ne pričam samo o tome. Ja to živim. Svaki dan. Nekad uspijem, nekad pokleknem, ali istinski to živim. Ja pišem o svojim problemima dok sam u žaru borbe, rješavanja ili prihvaćanja istih, a ne tek kad sam ih prevladala i uzdigla se iz situacije. Pišem o sebi kao otvorenoj knjizi jer to želim i biti. Želim biti brutalno svoja, bez isprike i želim ženama pružiti sve mogućnosti i alate da i one budu brutalno svoje. Navlačiti maske i štitove može se činiti lakše, ali nije jednostavnije. Užasno je naporno. I onda hodamo kroz život umorne, bez veze između srca, uma i tijela, zaboravljajući zapravo tko smo. Pisanje, kao i ples, najbolji je alat da se spozna tko si. A blogovi i društvene mreže, koliko god mogu biti kazalište lažnih života, mogu biti i mjesto gdje dolazimo po utjehu i one riječi koje nam svima znače najviše: "Nisi sama. I meni je tako. Razumijem."
Jer činjenica je da ne postoji recept, metoda, 100 načina, da napraviš svoj život savršenim. Ali postoji put ka smanjenju ili čak nestanku težnje za savršenim životom. I taj put je ranjivost."
4. U jednom od svojih predstavljanja si navela da si zahvaljujući pokretu koji ujedinjuje duh i tijelo, iz djevojke izrasla u snažnu i samopouzdanu ženu. Na koji način nas pokret, ples čini samopouzdanijima?
"Ples je savršen način za izgradnju samopouzdanja. U biti svaki alat koji nam pomaže da upoznamo sebe, da malo više zavolimo sebe i da sebe prihvatimo, dobar je način za postizanje samopouzdanja. Kod plesa je to podebljano jer se poboljšava držanje i postura tijela, razine stresa se zbog prirode aktivnosti reguliraju, luče se hormoni sreće. Osim toga upoznaješ istomišljenike, dijeliš svoj u strast s drugima, jača ti krug dobrih prijatelja.
Naučiš se kretati drugačije, buditi se drugačije a kod našeg pokreta i plesa, osim toga naučiš osjećati svoje tijelo, ne ga samo koristiti za osnovne funkcije. Osvijestiš plesom onu sebe koju si mislila da ne postoji, naprimjer moćnu ili snažnu ili slobodnu sebe. Naučiš da si ti najvažnija osoba u svom životu i da prvo moraš napuniti bocu s vodom da bi iz nje mogla pretakati drugima. Postaneš sebi važna, a onda nastavljaš davati drugima ali zbog zadovoljstva i želje da ih usrećiš, a ne kako bi tako kupila mrvice njihove naklonosti i ljubavi.
Nemam jednoznačan odgovor, svakoj se ženi to dogodi na drugačiji način, ali zajedničko je ipak da se plesom počneš osjećati kao žena koja i jesi, da počneš shvaćati da zadovoljstvo tijelom ne mora doći iz pogleda u ogledalu, nego iznutra. To je sočnost koju počneš osjećati, a onda ju tražiš u svemu u sebi i u svom životu. I shvatiš da si dovoljna, vrijedna i predivna baš takva kakva jesi. I da to nije vezano uz odraz u ogledalu. Ja prva svoje često ne ljubim baš. Ali volim sebe."
Ako se i u vama, nakon ovog teksta i fotografija, probudila želja za otkrivanjem ranjivosti i gipkosti svoga uma, duha i tijela, slobodno se javite Ivki putem Facebook stranice "Angels Body and Emotions" 😊
Primjedbe
Objavi komentar