Vanja Knežević je mlada, poduzetna majka koja je odlučila uzeti stvari u svoje ruke. Spojila je ugodno s korisnim te svoju strast prema fitnessu i znanje o nutricionizmu dijeli na svom blogu Fitblogerica. Trčanjem je pokrenula divne ljude u jednom malom, slavonskom mjestu Našice a ima i velikih planova za budućnost. Radujem se podijeliti njenu priču iz moga, maloga, rodnoga mjesta. 😊
1. Prvo što bih
istakla je Bravo na inicijativi pokretanja ParkRunnersa u Našicama. Kako si uopće
došla do ideje pokretanja ParkRunnersa i da li ima puno zainteresiranih?
"ParkRunners nije samo moja ideja, pored mene u timu su Ivana, Mario i Kristina. Svi smo
željeli malo pokrenuti ljude u Našicama i iskoristiti predivan park koji imamo.
U većim gradovima i vani postoje te trkačke zajednice koje zajedno trče, druže
se, zajedno putuju na utrke i razne događaje, ali nisu formalno vezani u
klubove. Voljela bih da ta ideja zaživi i kod nas i da imamo što više
aktivnosti za velike i male.
Zainteresiranih najviše ima na proljeće, kao i u fitnessu, to je ono
razdoblje kada ljudi shvate da su preko zime dobili koju kilu više pa se
pokušavaju do ljeta dovesti u red. Trebat će uložiti još puno vremena i truda
da se ljudi naviknu trčati i po zimi i po nešto lošijem vremenu. Lijepo je
vidjeti park pun trkača čim izađe sunce."
Vanja i dio njene ekipe iz Našica |
2. Trčanje je
tvoja velika ljubav. Istrčala si nekoliko manjih i jedan veći maraton a sada se
spremaš za World Marathon Majors koji do sada nije svladala niti jedna žena iz
Hrvatske. Hoćeš li ti biti prva? Reci nam više o tom projektu i kako se
pripremaš?
"S trčanjem sam
se počela redovno baviti u kolovozu 2017. godine jer sam se prijavila na
maraton. Sve se dogodilo sasvim slučajno i ta odluka je pala samo iz jednog
razgovora s ekipom iz Running Gate-a. Odlučili smo napraviti projekt ''Od
početnika do prvog maratona''. U 9 mjeseci sam se pripremala za svoj prvi
maraton i pisala o tome. Cilj nam je bilo inspirirati ljude da se i oni odvaže
na trčanje svoje prve utrke, prvog polumaratona ili maratona. Ako sam se ja u 9
mjeseci uspjela pripremiti za dužinu od 42.2 km onda to zaista može svatko. Moj
drugi maraton je bio u Berlinu on je jedan od velikih 6 maratona u svijetu,
World Marathon Majors, uz London, New York, Chicago, Boston i Tokyo. U svijetu
je samo oko 3.800 ljudi uspjelo istrčati svih 6. U Berlinu je bio izložen
''Wall of Fame'', popis ljudi po državama koji su pretrčali te maratone. U
gužvi sam pokušala naći svoju Hrvatsku. Čim sam ugledala 5 imena iz Lijepe Naše
naježila sam se od sreće.
Iduća misao je bila zašto nema niti jedne žene koja
se odlučila na taj pothvat i iste sekunde sam znala da je to moj idući projekt.
Nije mi bitno hoće li trajati 3 ili 10 godina da ih uspijem sve skupiti, ali
znam da jednog dana hoću. Kod tih maratona je posebno što se ne možeš samo tako
prijaviti i trčati. Većinom se moraš prijaviti na lutriju i nadati se da će te
izvući, a koliko je to teško govori činjenica da se recimo za maraton u New
Yorku prijavi preko 105.000 trkača iz cijelog svijeta, a izvlači ih se samo
15.000. Prijavila sam se za London i Chicago ove godine, ali nisam upala. Čekam
sada kraj veljače kada javljaju dobitnike za maraton u New Yorku. Tako da
držite fige 😊. Nije mi bitno hoću li biti prva žena iz Hrvatske kojoj je to
uspjelo, lijepo to zvuči, ali navijam da bude što više žena na tom ''Wall of
Fame'' da pokažemo da i mi možemo to ostvariti."
3. Na svom blogu pišeš i o nutricionizmu. Kako si krenula sa zdravim
životom, receptima i uopće s pisanjem bloga?
"Dugo sam već u
sportu i fitnessu tako da nekako zdrava prehrane i život općenito dolazi
prirodno uz to. Prehranu sam detaljnije počela izučavati kada mi je dijete
krenulo s dohranom. Na internetu ima svakakvih dezinformacija i neprovjerenih
članaka tako da sam počela s iščitavanjem stručne literature i znanstvenih
istraživanja jer mi je bilo bitno da mi se dijete zdravo hrani od početka. Prvo
sam kroz obrazovanje za instruktora grupnog fitnessa slušala predavanja i imala
ispit iz nutricionizma koji mi je bio uistinu zanimljiv, ali i lagan jer sam
tada već zaista imala veliko znanje s tog područja i tako sam odlučila završiti
obrazovanje i za nutricionista. Htjela sam pomoći ljudima svojim savjetima jer
zaista se dosta ljudi i djece bori s bolestima povezanim s nepravilnom
prehranom. Mislim da nismo ni svjesni što radimo svom tijelu s industrijskim
proizvodima punim šećera, umjetnih masnoća i aditiva. Sve više ljudi traži
pomoć jer se ne mogu snaći u moru informacija na internetu. Ljuti me kada vidim
poduzeća koja iskorištavaju ljude obmanjujući ih kako bi zaradili na
''magičnim'' dijetama, napitcima, čokoladicama, čajevima i sl. Zbog toga sam
pokrenula i blog s receptima da pokažem ljudima da zdrava prehrane ne znači da
moraš ići na drastičnu dijetu, grickati salatu i mrkvicu, kupovati detox
proizvode i suze jednoroga. Želja mi je
educirati ljude o zdravim namirnicama i prehrani. Dati im recepte i prijedloge
za obroke koji su jednostavni i ukusni."
4. Mišljenja o
zdravoj prehrani su razna, vrlo individualna, možeš li nam otkriti što za tebe
znači "zdrava prehrana" tj. "zdravi život"?
"Da, danas zaista
svatko ima svoju teoriju što to znači pojam ''zdravo''. Za mene zdrava prehrana
znači što manje proizvoda s barkodom, a što više hrane koja se može nabaviti od
lokalnih OPG-ova i još ako je ekološki to je pun pogodak. Kolektivno bi svi
više vremena trebali provesti na tržnici nego u trgovinama, gdje je većina
hrane upakirana, umjetna, dovežena s drugog kraja svijeta i tretirana raznim
kemikalijama da bi duže ostala ''svježa''.
Ne samo da bi jeli bolje, kvalitetnije i zdravije nego bi i pomogli
razvoju gospodarstva i malim obiteljskim gospodarstvima da žive od svog rada.
Raznolikost i
umjerenost su također važni. Raznolikost je bitna jer osigurava unos svih
mikronutrijenata, vitamina i minerala, a umjerenost je važna jer se možemo i sa
zdravim namirnicama debljati što opet dovodi do raznih oboljenja. Povrće treba
biti osnova prehrane. Uvijek gledam da barem 2 puta na dan povrće zauzme
pola tanjura. Za ostale obroke biram svježe sezonsko voće, malo domaćeg mesa,
domaća jaja, punomasne mliječne proizvode, sjemenke, orašaste plodove, ribu,
maslinovo ulje, cjelovite žitarice iz ekološkog uzgoja, tamnu čokoladu i sl.
Naravno nije da uvijek jedem 100% zdravo. Nađe se nekada na tanjuru i pizza i
kolači, ali gledam da i to ako pravim kod kuće da pizza bude od integralnog
pirovog brašna, puna povrća, a kolači napravljeni s brašnom od orašastih
plodova, s tamnom čokoladom, maslacem umjesto umjetnog margarina, medom i
melasom. Jednako je fino, a nutritivno puno bolje.
Nisam ljubitelj
dijeta i općenito te riječi. Dugoročno takav način restrikcije nije održiv.
Ljudi skinu po 20 kilograma viška i onda dobiju 40 kilograma. Uvijek prvo
klijentima objasnim da neće biti na dijeti i da nikada neće gladovati s planom
prehrane koji im ja sastavim. Uvijek gledam da ljudi mijenjaju svoje
prehrambene navike do kraja života, a ne da gladuju par mjeseci prije odlaska
na more.
Zdrava prehrana je za mene samo jedan dio
''zdravog života''. Pod zdrav život još uključujem i redovnu fizičku aktivnost
(pogotovo u prirodi) i psihičko zdravlje. Mislim da to troje najviše utječe na
kvalitetu našeg života i međusobno je povezano. Jednostavno nije nam prirodno
da cijeli dan provedemo sjedeći u uredu, autu ili pred televizorom i tijelo nam
zbog toga jako pati. Volim reći da se danas smatra izlaskom iz komfor zone
otići trčati polumaraton, a u biti je to sasvim normalno i prirodno za naše
tijelo. Veći izlazak iz komfor zone je sjediti 8 sati u komadu.
Fizičkom
aktivnošću ne samo da pozitivno utječemo na naše cjelokupno zdravlje već se
izlučuju hormoni sreće i zadovoljstva, što naravno znači i bolje psihičko
zdravlje. Nema tog stresa kojeg jedan dobar trening ne može riješiti. Odmah smo
ponosniji, sretniji i zadovoljniji. Cijeli dan nam onda drugačije izgleda. Isto
tako mislim da čovjek treba redovno provoditi vrijeme sam sa sobom i svojim
mislila. Da postane svjesan sebe i svojih misli. Zato ja trčim. To mi je ono
''bijeg'' od buke okoline i neki povratak sebi."
5. Već 10 godina
vodiš grupne treninge za žene. Trenutno si u realizaciji za vlastitu dvoranu u
Našicama jer je interes ljudi jako velik. Baš me veseli da su Našičani aktivni
i da se nudi nešto novo u gradu. Kao uspješna poduzetnica, majka male curice,
trenerica, blogerica i maratonka, koji su ti budući ciljevi i planovi?
"Jako se veselim
otvaranju nove dvorane u Našicama. Želim ljudima u ovom malenom gradu osigurati
mjesto gdje neće samo doći trenirati, nego mjesto gdje će se moći doći družiti,
gdje će se provoditi razni projekti, seminari, predavanja i sl. Šokirala sam se
kada sam došla u Našice i vidjela koliko se malo aktivnosti provodi. U Osijeku
zaista postoji više mogućnosti za provođenje slobodnog vremena i za djecu i za
odrasle. Dosta mi je bilo kukanja kako se ovdje ništa ne događa i želim to
promijeniti. Idemo nešto raditi i promijeniti to. Ako građani podrže organizirane aktivnosti i
projekte znači da će ih biti samo više, a možda će se onda i drugi htjeti
uključiti ili će se netko ohrabriti da pokrene nešto svoje.
Uf ciljeva i
planova zaista imam mnogo, ali puštam da mi se stvari jednostavno dogode i
prilike otvaraju. Nikada nisam mislila da ću biti trenerica jer sam završila
magisterij ekonomije, ali nekako su se prilike jedna za drugom otvarale tako da
sam završila tu gdje jesam. I presretna sam tu gdje jesam. Isto tako je bilo i
s trčanjem. Mislim da samo moraš vjerovati u sebe, živjeti svoju strast i da će
ti jednostavno život posložiti stvari i put kojim trebaš ići.
Uglavnom želim
inspirirati ljude, motivirati ih da traže više od života, potaknuti ih na dobre
promjene da budu sretni i zadovoljni sa sobom. Želim ljudima u okolini
uljepšati živote i napraviti pozitivne promjene u društvu. Da samo jedna osoba
ima ljepši život jer sam ju ja motivirala na neke promjene, moja misija je
ispunjena. Vjerujem da smo svi tu da se međusobno osnažujemo i potičemo da
budemo najbolja verzija sebe i tako stvaramo ljepši svijet."
Hvala ti Vanja na hrabrim i inspirirajućim završnim riječima. Ni sama to ne bih bolje rekla 😊 Podržavam tvoj put i vjerujem da će se uz takvo razmišljanje, volju i želju zaista pokrenuti stvari.
A svi vi koji želite pratiti Vanjin put, probati neke njene recepte ili okušati se u trčanju, slobodno pogledajte njenu web stranicu Fitblogerica ili ju "polajkajte" na fejsu!
Bravo za inicijativu i bravo za Nasice! Samo naprijed!
OdgovoriIzbriši