Autentičan Kreativac: dr. sc. Srđan Šimac

Čast i privilegij je poznavati, prije svega gospodina kojeg ću Vam predstaviti ovog ponedjeljka. Odiše jednom posebnom radošću, optimizmom i nadasve mirnoćom u komunikaciji. Neću dužiti jer nam ovaj poseban čovjek daje uvid u svoj svijet. Svijet mirenja.

1. Voljela bih prvo pitanje započeti na klasičan način jer mi se čini važno spomenuti tko je zapravo dr. sc. Srđan Šimac 🙂 Čime se bavite poslovno i privatno?

"Ako se zagledam u svoju nutrinu, što prerijetko svi mi radimo, mogao bi reći da prvo vidim čovjeka, potom vidim oca, partnera, sina, prijatelja, medijatora, evoluiranog pravnika, suca novog kova, susjeda, edukatora, gurmana, kuhara, rokera, motoristu, ljubitelja prirode, sporta i putovanja, novih ljudi, svega što je ljudsko i lijepo ... Možda sam po nešto još zaboravio :-) Moramo se svi podsjetiti da smo svi mi mnogo više od onoga što nas određuje naša profesija. U svakom čovjeku krije se mnogo više, pravo malo bogatstvo koje samo čeka da se podijeli s drugima. Igramo tako mnogo životnih uloga i izmjenjujemo ih nesvjesno na način da se međusobno fino pretapaju. Svi mi ljudi smo toliko slični, a opet toliko jedinstveno, neponovljivo različiti i vrijedni. Svi smo u nečemu bolji od drugih. A opet, toliko smo svojoj različitosti međusobno i snažno povezani. Prihvatiti različitost, drugačijost, kao prednost, privilegij je i bogatstvo, te nam otvara mnoga vrata/prilike u našim divnim životima."

2. Uz 25 - godišnje iskustvo kao sudac na Visokom trgovačkom sudu RH, VI ste i predsjednik HUM-a, Hrvatske udruge za mirenje. Recite kako je započela suradnja s HUM-om i što za Vas konkretno znači "medijacija"? Približite nam malo rad udruge Hum. 

"Znate kao osoba koja je izabrala pravnu profesiju kao poziv, mislio sam neskromno da sam rođen da postanem sudac, sve dok nisam saznao za medijaciju 😊 Na tom putu od suđenja do medijacije, potaklo me je nekoliko za mene važnih događaja. Spomenut ću tri od njih. Prvi je iz vremena kada sam postao sudac. Tada sam mislio sam da sam jako važna osoba. Vjerovali ili ne, taj moj osjećaj važnosti nikako nije dijelila tada moja supruga Sanja. Nakon dvije godine od mog imenovanja, rekao sam joj kako ja nešto važno radim, a da me ona nikada nije pitala što doista radim. Rekla mi je: "Aj dobro, daj mi jednu od tvojih presuda da je pročitam." Izabrao sam jednu od mojih najboljih presuda u to vrijeme, na koju sam bio jako ponosan i dao joj je da je pročita. S velikom radoznalošću sam očekivao njenu reakciju. Pročitala je prvu stranu, prešla na drugu i ... potom sasvim zbunjeno i oštro mi je rekla: "Ja ti ovo više neću čitati, ja ništa ne razumijem!"  Bilo mi je kao da me netko o ošinuo bićem. Visoko obrazovana osoba ne razumije ni riječ moje najbolje presude? Što to ja uopće radim? Za koga radim? To je bio totalni šok za mene i ujedno prvi signal da nešto s mojim pravničkim, sudačkim poslom ozbiljno ne štima i da moram naći odgovor što je to i nešto učiniti. Pomislio sam kako se tek osjećaju moje stranke?

Drugi presudni moment bila je godina 2000., Montreal, Kanada. Bio sam u grupi od 15 hrvatskih sudaca na dvotjednom službenom posjetu radi upoznavanja njihovog pravosudnog sustava. Među brojnim temama i predavanjima bilo je jedno koje ne mogu zaboraviti. Kanadska sutkinja u crvenom odijelcu, Louis Otis, ušla je u sobu u kojoj smo bili mi hrvatski suci, i odmah je cijelu sobu ispunila svojom bogatom osobnošću i osmijehom. I počela je govoriti o medijaciji i njenoj primjeni u njihovim sudovima. Ja sam se doslovce "izvrnuo sa stolice." Tada je malo tko od mojih kolega bilo što skužio, međutim, ja sam osjetio doslovce nešto kao prosvjetljenje. Kao da me je netko upravo sasvim obnovio. Krajem prošle godine našao sam se na istom mjestu s istom kolegicom, na njihovoj proslavi 20 godina sudske medijacije. 

Uslijedio je treći važni događaj u mom životu, u 2003. Tada sam pohađao obuku za prvih 100 medijatora za gospodarske sporove u Hrvatskoj. Moja budućnost se od tog trenutka sasvim preokrenula. Od skupine entuzijasta među tim novim medijatorima, većinom pravnicima, zajedno sa mnom i na čelu s pokojnim sucem Borislavom Blaževićem, osnovana je Hrvatska udruga za mirenje. Te godine je usvojen i Zakon o mirenju i to je bio službeni početak mirenja/medijacije u Hrvatskoj.

Medijacija je izvansudski postupak rješavanja sporova neovisno o tome imaju li stranke već spor u sudu ili ne. Ona je nastala kao odgovor ne neprikladnost tradicionalnog sustava rješavanja sporova koji u današnje moderno vrijeme nije sposoban osigurati rezultat koji stranke u sporu i društvo od njega želi i očekuje. Stranke žele u svojim sporovima i u svojim životima mnogo veću kontrolu, sudjelovanje, priliku za ispričati što je njima važno, žele personalizirani i humani pristup i mnogo veće poštovanje. Ne žele više u sudnicama igrati sporednu, već glavnu ulogu. Riječ je o njihovim životima ili njihovom poslovanju i stvarima koje su samo njima važne. "

3. Medijacija iliti mirenje je alternativan način sudu, gdje stranke zapravo vrše pregovore uz treću osobu od povjerenja zvane medijatori/ice. Tko su" medijatori", tko njih obučava i koju Vi ulogu imate kao posrednik?

"Ukratko, medijacija predstavlja pregovore uz pomoć treće osobe od povjerenja stranaka. Pogrešno se smatra da je medijacija ili mirenje kako ga je nazvao naš zakonodavac, alternativa suđenju. Nije. Medijacija je alternativa neuspjelim pregovorima. A sudovi su alternativa medijaciji. Riječ je još uvijek o novini u našoj zemlji, toliko moćnoj i efikasnoj da je se doslovce svi plaše. Zadaća je medijacije stranke u konfliktu ili sporu, stranke koje su prestale komunicirati i koje su međusobno izgubile povjerenje, dovesti za zajednički stol. One su pokušale naći rješenje, nisu uspjele. Zarobile su se u konfliktu, pale su riječi, teške optužbe, okrivljivanje i prebacivanje odgovornosti isključivo na drugu stranu. 

U tom ratnom stanju, ako im je važno traže pomoć doktora za sporove, odvjetnika i sudaca. Oni im pokušavaju pomoći bez svijesti o tome da svojim tradicionalnim pristupom usmjerenim na suprotstavljanje, zapravo samo dolijevaju ulje na vatru. Započinje ozbiljna i teška bitka u pravnoj areni – sudnici u kojoj je sve usmjereno na pobjeđivanje i poražavanje protivnika. Biti u parnici i sudnici za najveći broj ljudi predstavlja jedno od najtežih životnih iskustava. Stranke u parnici doslovce gube kontrolu nad svojim životom i svojim sporom. Postaju nevažne, igraju sporednu ulogu, upravljanje nad njihovim sporom preuzimaju osobe koje govore njima nerazumljivim jezikom i čine poteze koje ne mogu dokučiti. Na kraju, o njihovom sporu i o njima, odlučuje osoba za njih potpuni stranac koja ništa o njima ne zna i umjesto njih samih, kroji njihovu sudbinu.

Za razliku od suđenja, stranke u sporu su najvažnije osobe u medijaciji. One same biraju osobu medijatora od njihovog povjerenja. Sve se odvija u sigurnom i ugodnom ozračju u kojem im se pomaže ponovno komunicirati, slušati se, ispričati svoju priču, bez prijetnji, napadanja, optuživanja, razumjeti se, suprotstavljanje zamijeniti suradnjom i pronaći rješenje u kojem ni jedna od stranaka nije pobjednik ili poraženi. Medijator ili medijatorica nisu osobe koje odlučuju o sporu, već pomažu strankama pronaći najbolje rješenje za njih, jer su upravo one najveći eksperti za njihove živote. One najbolje znaju koje je rješenje najbolje za njih i zato one u medijaciji imaju najvažniju ulogu i centralno mjesto. 

Ljudi su veoma  sposobni za konflikte, međutim, još su sposobniji za suradnju. Samo im u tome treba mala pomoć. Vjerovali ili ne, u medijaciji se nerijetko sporovi rješavaju samo u jednom danu, nakon 4, 5 ili 6 sati pregovora za zajedničkim stolom.  Zašto, zato jer su u medijaciji stranke izravno i aktivno uključene u rješavanje svoga spora.

Upoznajte HUM i mirenje na www.mirenje.hr ili nas posjetite u Zagrebu, Teslina 1/I. Bit ćete naš veoma dobro došli gost. Pokušat ćemo zajedno za Vas pronaći najbolje rješenje za Vaš problem. "

4. Bila sam prisutna na treningu, gdje ste sudjelovali kao gost panela na temu "“Kako pomiriti različite stavove?" na kojem ste svojim stavom, mirnoćom i konkretnim uvidima u tematiku ostavili snažan dojam na mene. Vidjela se Vaša iskrena zainteresiranost za svakog pojedinca, aktivno slušajući i pomažući u rješavanju životnih i poslovnih problema. Odakle crpite energiju, entuzijazam prema čovjeku i voljom za pomaganjem nakon toliko godina staža i pretpostavljam nizu sudskih sporova? 

"Znate, i ja sam bio i mlad i vatren, i nepromišljen, i nagao i nezreo. Bio sam i mladi sudac, pa strogi i formalni sudac, upravo onakav kakvi su suci u pravilu oduvijek bili i kako smo učeni i uvježbani da budemo. Paradoksalno je za nas pravnike da što više prema pravilima struke radimo svoj posao, posebno u sudnicama, to više jada i tuge strankama nanosimo. Što god više koristimo naše profesionalno znanje i autoritet, to smo sve udaljeniji i otuđeniji od ljudi kojima želimo pomoći. I što više koristimo našu moć, to je zapravo među ljudima imamo sve manje. Ta moć izaziva strah, ali ne i povjerenje i poštovanje. Poštovanje i povjerenje treba zaslužiti. Oni se ne mogu dobiti imenovanjem na dužnost suca, već isključivo s odnosom s sa strankama. 

Naše stranke ne traže od nas znanje, oni pretpostavljaju da mi znamo svoj posao. One od nas traže odnos, odnos i odnos -  poštovanje, razumijevanje, slušanje, empatiju, brigu, ljudskost i želju da im se pomogne u njihovom velikom životnom problemu. Takav pristup u svakodnevnom ljudskom životu, a posebno u sudnicama te najviše u medijacijama, proizvodi nevjerojatan pozitivan učinak na ponašanje "zaraćenih stranaka u sporu". Kada god unesete ljudskost u konflikt, konflikt nestaje. Ostaju samo ljudi, suradnja i rješenje. 

Ljudske reakcije s takvim pristupom u sudnicama i izvan njih, doslovce su zapanjujuće pozitivne. Oni su osupnuti takvim pristupom i ne mogu nego recipročno uzvratiti. Ljudi u parnicama koje su trajale 4, 5, 8 ili 16 godina, uz ovakav pristup rješavaju svoje sporove za 4, 6 ili 8 sati. Izlaze sretne nasmiješene, rukuju se, nastavljaju poslovnu suradnju, ostavljaju problem zauvijek iza sebe i nastavljaju sa svojim životom. Najdraža reakcija jedne stranke u sudskoj medijaciji bila mi je: "Medijacija u ovom sudu vratila mi je povjerenje u hrvatsko pravosuđe koje sam ranije sasvim izgubio." Ima li što ljepše? Da vidite koliko u svojoj praksi imam primjera u kojima su članovi obitelji, bračni drugovi, susjedi, poslovni partneri, suvlasnici i dr., pronašli rješenje u kratkom vremenu i nastavili svoje živote. Ljudskost se vraća s ljudskošću. Sudjelovanje u tim postupcima i takve reakcije stranaka najveća su nagrada koju u život možete zamisliti. Odatle moja snaga i ustrajnost i nesmanjeni entuzijazam. Ovakav pristup, medijacija, funkcioniraju među svim ljudima dobre volje kojima je stalo do njihovog odnosa i koji žele rješenje."

5. Za kraj nam recite na koji način bih se svatko od nas kao pojedinac mogao uključiti u stvaranju bolje zajednice? Imate koju inspirativnu poruku za kraj i da li vidite budućnost u mirnom načinu rješavanja sporova? 🙂

"Svatko od nas ponaosob može jako puno učiniti u svom krugu utjecaja. Ne zamarajte se s onim na što ne možete utjecati i što ne možete promijeniti. Ne pokušavajte više mijenjati druge oko sebe. Jedina osoba koji možete promijeniti ste vi. Vidjet ćete, tek s pozitivnim promjenama sebe možete pozitivno utjecati na druge. 

Ne gubite više vrijeme na uvjeravanje drugih da ste u pravu. Niste nikad apsolutno u pravu. I ne postoji način da na druge utječete ako ih prethodno ne uvažite kao vrijedne, jedinstveno različite osobe i ako ih prethodno ne saslušate ne s ciljem da im odgovorite, već da razumijete. Razumijevanje je najviši oblik ljudske komunikacije. Ono briše potrebu da se branite, napadate ili da dokazujete drugima da ste u pravu. 

Beskorisno je u bilo kojem odnosu biti u pravu. Želite li biti u pravu ili u odnosu? Želite li biti u pravu ili u miru? Želite li biti u pravu ili biti sretni? Svi smo subjektivno u pravu i nitko od nas nema u sebi ugrađeni mehanizam koji će nas upozoriti da nismo u pravu. Osvijestite to i drugi put ostanite sasvim mirni dok budete slušali osobu kojom se sasvim ne slažete. Ne proturječite, ne uvjeravajte (svako uvjeravanje je oblik nasilja), ne prekidajte, ne smišljate odgovor, ne nudite savjete koje vam nitko ne traži, već samo pozorno slušajte sugovornika do kraja s ciljem da ga razumijete. Kad se potrudite da ga doista shvatite i kada mu to pokažete, on će se osjetiti uvaženim, poštovanim i bit će spreman uzvratiti vam jednakom mjerom. S tim što on ili ona sada više neće ulagati napor da se brani od vašeg suprotnog mišljenja, već će vam sasvim recipročno uzvratiti i dati sve od sebe da razumije vaše misli. To je jedini način da ostvarite utjecaj na drugu osobu. Nitko neće biti spreman slušati vas i razumjeti prije nego što vi to osigurate prvi vašem sugovorniku. Vještina iskrene i pravilne komunikacije predstavlja za svakoga ogromnu prednost u svim odnosima. Odlučite i vi kako pravilno komunicirati i poboljšati sve svoje odnose."

dr. sc. Srđan Šimac

HUM, Hrvatska udruga za mirenje

Nakon ovog nadahnjujućeg intervjua ostadoh bez teksta te Vas uz mirne misli pozdravljam i želim svima da na ovaj ili onaj način postanu kao dr. sc. Srđan Šimac, autentičan kreativac koji inspirira!

🌹Anita Kanđera