Ovaj ponedjeljak je vrijeme da si odmah sada odete skuhati kavu ili čaj, udobno se smjestite i date se povesti u jedan sasvim drugi svijet. Svijet anđela, svijet Mirjane Biščević, zvane Jane :)
1. Mirjana, za početak bih te molila da nam približiš svijet duhovnog coacha. Na koji način ti vidiš svoj poziv i kako bi ti pojasnila što to točno je?
"Čini mi se da uspijevam spojiti dva pojma – u prvog iskreno vjerujem, drugi je u današnjem svijetu neizbježan: duhovnost i trendovi. Doista snažno držim do duhovnosti, u najširem i najdubljem smislu riječi, ali istodobno prepoznajem i svijet oko, gledam, vidim kako ljudi reagiraju, kako postupaju, kako slijede trendove…a danas je, kako god bilo, jedan od trendova i duhovna obnova. Spoj je, zapravo, koristan – ponekad do kontakta dođe zbog nečije radoznalosti, otprilike kao kad dijete prvi put uđe u crkvu, ali se najčešće dogodi da duhovnost ostavi dugi trag i nadvlada puki trend i radoznalost. Ljudi su danas manje-više zbunjeni, ako ne i uzbunjeni i treba im neko „sidrište“, zaklon… a duhovnost pruža upravo to, jer snaži čovjekovu ravnotežu i samopouzdanje.
Najveća vrijednost te duhovnosti i načina na koji joj pristupam i kako radim, nakon doista brojnih edukacijskih tečajeva koje sam prošla, svakako je – sposobnost pomaganja ljudima da prevladaju bolest, problem, tegobu. Bilo individualnim i izravnim radom, bilo radom na daljinu. Ukratko, neka vrsta „vođenja“, coaching, upućivanje i pomoć ljudima da ostvare ili unaprijede unutarnju ravnotežu. Ona je ključ svega.
Sklonost tom pozivu razvijala se postupno. Danas u potpunosti uživam u radu s ljudima, osobito kad je riječ o velikim izazovima – ponajviše, dakako izazov fizičkih oboljenja, kod ljudi koji dođu s medicinskom dijagnozom. Vjerujte, nema većeg zadovoljstva nego kad vam dođu čovjek, žena ili dijete s dijagnozom dijabetesa, karcinoma, dekubitusa... a nakon tretmana odlaze zdravi, liječnici provjeravaju vlastitu izvornu dijagnozu i najnoviji nalaz, čude se. A ja sam, vjerujte mi, jednako sretna kao i taj donedavni bolesnik. Jer, uspjela sam, pomogla sam im da promijene sam odnos spram bolesti, da promjenom svijesti otpuste unutarnje blokade i strahove, da smanje energetski naboj tijela i da se, na kraju postupka, tijelo vrati u izvornu ravnotežu. Jer, ponavljam, duhovna ravnoteža ključ je svega."
"Da, u pravu si, anđeli igraju veliku ulogu u mojem životu. Počelo je davno, kad je moja kćer, tada još djevojčica, govorila da „razgovara s anđelima“, što je bilo pomalo iznenađujuće, ali me je potaklo da počnem promišljati…ne može biti da dijete „izmišlja“, tek tako. S vremenom, što sam se više usredotočila, događalo se da i sama čujem neke daleke, gotovo nestvarne glasove. Tijekom vremena, glasovi su postajali razgovjetni, počela sam primati i poruke, prenosila sam ih drugima, slijedila anđeoske upute, posebno savjete moje Ljubičaste Nine, moje anđelice. Vjerujte, kad se ona pojavila, njena prva poruka je bila: uspjet ćeš!. Slijedila sam je i evo me, tu sam, postigla sam svoje ciljeve. Dakako, moram spomenuti još jednog anđela, zove se Tarek, zelene je boje i ima ulogu zabavljača u mojem životu. I on je doslovno takav. Ali, o njemu jednom drugom prilikom.
Vrijeme je Adventa i svi su nekako razdragani, veseli i otvoreni…čak i za anđele. Opet kao i ona priča o duhovnosti i trendovima: neki iskreno, neki pomodno. Ali, čak i kad je pomodno, vaši su anđeli uvijek s vama, čak i kad sami to ne znate, čak i kad ne želite slušati njihove poruke. Ali, oni su strpljivi, čekaju. Zato s njima želim, u ove adventske dane, podijeliti s vama strpljivost, upornost, jer znam da upravo upornost donosi nova znanja i nove spoznaje, da se tada otvara prostor za nove poruke i nove korake, kako bi život, uz anđeosko vodstvo, bio ljepši, smireniji i ispunjeniji.
A što se tiče Ljubičaste Nine, nevjerojatno je radišna i ustrajna. Eto, dosad je uputila 33 poruke, koje pretvaram u Ninine anđeoske kartice, koje polako postaju brend i koje će uskoro i na tržište."
"Sve što trenutno radim ne mogu nazvati poslom. Za mene je to – moj život. Živim ono što radim.
Što posebno volim? Osim anđeoskih radionica, koje me zaista ispunjavaju, jer vidim da uspijevam ispuniti polaznike tih radionica, najviše volim raditi s ljudima koji pate od neke bolesti i od kojih je medicina „digla ruke“, kako se narodski kaže. Znam njihovu muku i bol, i sama sam prošla taj put… pa upravo kroz taj put naučila kako pomoći sebi i drugima. Ponavljam, nevjerojatno je to zadovoljstvo, pa mogu reći i ponos: dijabetičar više nije na inzulinu, gangrena je nestala… Ne znam što na sve to kažu liječnici kad pacijent dođe na provjeru, ali znam da smo pacijent i ja presretni.
K tome, volim raditi i na „čišćenju prostora“. To je još jedno zadovoljstvo, jer znam da duhovna ravnoteža, a ona je, opet ponavljam, ključ svega, može lakše i bolje postići u očišćenom životnom i radnom prostoru. Ne mislim pri tome, naravno, na obrisanu prašinu i oprane prozore, nego na energetski očišćenom i učvršćenom prostoru u kojem će se naše tijelo i naš duh osjećati sigurnije, udobnije. A to će, povratno, utjecati na zdravlje."
"U načelu, svi koji rade imaju ciljeve…ili bi ih trebali imati. Bez cilja, stojimo u mjesto. Stojimo u mjestu i rastu naša nezadovoljstva. Nezadovoljstva opterećuju tijelo, muče dušu, kreću bolesti. Taj je krug jednostavan koliko i bolan. Otuda važnost cilja u ljudskom životu.
"Prošla sam, kako se kaže, svega i svašta. Lijepili su mi razne epitete, ali nisam odustajala. Što više, naučila sam i vidjela na drugim primjerima, da ljudima koji žele nešto stvarati, davati, dijeliti…da njima nije lako s okolinom. Okolina…to je uglavnom konzervativno okruženje, to su uglavnom ljudi, skupine, pojedinci koji su neskloni primjenama, pa su onda kivni ili čak ljuti. No, za mene je to uvijek bio samo poticaj da i dalje napredujem, da dajem, da dijelim.
Srećom, ili upravo zbog upornosti, mene je život nagradio, uz ostalo i time da - imam ruke. Ne, ne šalim se: obožavam to što toliko toga mogu napraviti rukama: volim šivati, volim vesti, volim oslikavati stare kutije i predmetima davati novi oblik, novi život, volim raditi kolače…Ma, znam, prividno se to čini banalno, ali to su stvari koje doista vesele. I kad na radionicama podučavam ljude kako oslikati staru konzervu, i kad vidim koliko i njih to veseli…eto uspjeha i zadovoljstva. Na kraju, a možda i najvažnije u mojem „radu-životu“, ruke su tu i da ih položim na nečije rame, kralježnicu, bolno koljeno i pružim pomoć. Ruke su, dakle, izvor svega u mojem životu, rukama dajem smisao i cilj svojem životu."
Wow, hvala Jana. Što na kraju ovako intenzivnog intervjua nadodati osim da vidimo da Mirjana ima jedno jako široko znanje i da se s njome isplati sjesti, popiti kavu i vidjeti na koji način može oplemeniti vaš / naš život.
Osim njene web stranice "Duhovni coaching" obavezno bacite oko i na predivan prostor u kojem se Jana nalazi i provodi individualne tretmane "Country Club".
Pozdravljam vas sve sa Mirjaninim citatom:
Primjedbe
Objavi komentar